Wild Wolf mw pitao kako sam napravio onaj nož od turpije koji sam spomenuo na strijelama. Spomenuo sam ga zato što neke stvari volim raditi s alatom koji sam sam napravio. Ima mnogo foruma i objašnjenja kako i ljudi koji rade prekrasne noževe, ali ja kao i sve volim "primitivno" kovanje-dakle bez peći, termostata, preciznog sastava materijala, itd., pa ću pokazati kako ja radim, što ne znači da je ispravam i dobar način. Ali uspjeh mi je oko 66%,

jedna od onih 33%

pa sam zadovoljan, dakle svaki treći pukne. Vele da su stari japanski kovači imali 40-50%. Ne pada mi na pamet uspoređivati se, ali to mi je smanjilo frustracije neuspjeha. Nekako su mi bliži srcu afrički kovači koji kuju na vatri od drva...

Ionako sam trebao iskovati nešto vrhova za strijele atlatla, pa sam potražio neku turpiju.

Ovo je polagano zagrijavanje i pravljenje jalkog žara. Kako ne koristim mijeh niti puhala, moram napraviti dobar prirodni protok zraka, inače ništa od svega



Turpije mogu biti dobre i loše. Meni su dobre kada po kremenu bacaju iskru-znači da su visoko ugljične. Nekada su se turpije čuvale, čistile i održavale, a noževi od zaista izrađenih bili su rijetkost, ali i cijenjeni-znalo se da je dobar čelik. Danas ima svakakvih boljih čelika, a ja ovo radim samo zato što me veseli.
Na žalost, nisam našao niti jednu staru turpiju doma, osim jedne četvrtaste od koje sam mislio napraviti kresivo, ali neka je... Lakše je kada je plosnata, brže se izvuće sječivo-osim toga, ova je uska, pa će biti mali nož za oko vrata, tako da Antun može pitati: "Pa koliko ti noževa nosiš?"



Dakle alat su čekić, kliješta (moram napraviti ili kupiti kovačka, ovako je užas) i komad šine za nakovanj pa počinjem...



Uvijek se lupa po vrućem i crvenom, kada potamni, opet grijati. temperatura se treba stalno pratiti da se komad ne pregrije, a onda dolazi do svakakvih loših stvari koje ne znam napamet jer nisam strojar, a nema smisla prepisivati iz priručnika, koji je inače odlična knjiga i nakon toliko godina.

da to sam baš i tražio..."primitivna" izrada noža od turpije,bez modernih pomagala.
Hvala ti mariobabe!

Ovisi kakav nož se želi, tako se i tuče. Neki prvo saviju komad pa tek tada rade na sječivu pa se komad polako ispravlja, ja radim sječivo i ispravljam kada prejako ode tako da stanjujem leđa. No, u svakom slučaju, ono što mi je najgore je vrh, kako nemam sjekača, a ovaj puta iz edukativnih razloga ne koristim fleksericu, moram ga oblikovati- višestrukim grijanjem i kuckanjem pazeći da se metal ne previje. Jedna od faza. One grde neravnine od čekića ću poslije ispraviti pažljivim kovanjem...



No dobro, iskovao sam koliko sam htio i trebao, pustio da se malo pohladi i navalio turpijom urediti prije kaljenja. Nisam bušio rupe za dršku, nemam borera, ali imam neku zamisao što bih mogao, pa se ne uzrujavam.

Da bih riješio komad od stresa i napetosti, tri puta zagrijavam do nemagnetičnosti i hladim dok ne izgubi boju (pocrni). Neki hlade na sobnu temp., ali meni se ne da toliko čekati. Ovo je boja nemagnetičnosti na ovom komadu.



da nož poslije ne bi imao ljuske od kaljenja, a koje mi je muka skidati, svaki puta ga vrućeg uvaljam u brašno.

Turpiju mi je sigurnije kaliti u ulju, ovo je staro motorno+ jestivo+nešto užeglo...

kada komad postigne nemagnetičnost ravnomjerno, tako ga držim nekoliko minuta i brzo u posudu. To mi je najgori dio-mala nepažnja i komad se savije, a ako je medij voda, hoće i puknuti.



Držim dok ne prestane cvrčati (pažnja, nekada se zapali), i zatim test turpijom (prošao-turpija ne smije hvatati).

brzo čišćenje šmirglom i dok je još topli u prethodno zagrijanu pećnicu na 2X1h na 200°C. I sada je tamo



Drška će sutra.

Temp. popuštanja ovisi o tome što se želi...

Eto za sada...

Nema na čemu, samo lupaj...

ovo me zanima,pogotovo kako si ti ovo prikazao na primitivniji način....želim napraviti jedan veći nož,kao onaj tvoj s kojim si izrađivao vrhove za strijele od kosti i jednu kraću i užu mačetu....

Ono je bila stara plosnata turpija nekih 30cm ukupne dužine 6 mm debljine, istukao sam na 4 i stanjuje se prema vrhu.
Za mačetu ne znam, nisam nikada probao. Najveći komad koji sam iskovao je 20cm oštrice, teško je postići ravnomjerno zagrijavanje bez da improviziram veće ložište.
To je na slici najdonji, prvi je od dlijeta, pa turpija, veliki federplata, žuto nije hrđa, nego odsjaj fasade...

Drška ide od bedrene kosti srne. Trebao bi ići brezov katran u šupljinu, ili smola, vosak, ali žao mi je toga pa odstupam i stavljam epoksi. Inače osim kostiju nogu koristile su se i donje čeljusti pasa, vukova, lisica, imaju šupljinu u koju se umetne jezičac sječiva i utvrdi katranom ili smolom. Taj princip učvršćivanja se koristo još od kremenih sječiva.

U čaši je urin u kojoj se namakala suha sirova koža morskog psa nekoliko sati. Zato da se može bolje razdvojiti masno tkivo (desno) koje mi ne treba



Kada je očišćeno, isperem i omotati ću na početak drške. Uski su komadi, ali takve su bile šnicle...



Bijela je koža trbuha, tamni prema leđima...



Da radim s katranom/voskom/smolom sada bi samo trebalo pričekati nekoliko sati da koža posuši i stegne, ovako moram čekati 24h da se epoksi osuši.

Poslije na red dolazi uređivanje oštrice i brušenje, ali neću picajzlirati, želim da ostane grubo-osim samog sječiva naravno, to mora biti funkcionalno.
Osim toga to je takav posao da ako jednom probate ručno kamenom gladiti kovani i zakaljeni komad znati ćete zašto Japanci to naplačuju po 200USD za cm2...

Sviđa mi se!

odlično uradjeno Mariobabe.

Fala. Male noževe volim da su baš veoma oštri i režu na dodir, za isprobavanje ne brijem, nego na nadlanici probam, ako na lagani dodir zapeče, dobar je.



Nožnica od otpadne kože, brezove kore, ukras korijen perja (pričvršćeno najjetnostavnijim tzv. "lazy stich" metodom") + pera

vidim da si dosta truda uložio u izradu ovog noža....lijepo odrađeno,svaka čast!

Ne, nije to nikakav trud, sve je to skupa nekoliko sati posla. Kada ulažeš trud onda picajzliraš, a meni se to rijetko kada da.

Nisam znao gdje bih stavio ovo pitanje ali ovdje mi se nekako najbolje ćini.

Zanima me Mario jeli ti radiš radiš meko žarenje

i još jedno pitanje

mariobab je napisao/la:

Da bih riješio komad od stresa i napetosti, tri puta zagrijavam do nemagnetičnosti i hladim dok ne izgubi boju (pocrni). Neki hlade na sobnu temp., ali meni se ne da toliko čekati. Ovo je boja nemagnetičnosti na ovom komadu.

Ovo je normalizacija zar ne??
Naveo si da neki hlade na sobnoj temp.Samo nisi naveo kako ga ti hladiš

Lorenzo, čitati, a kada čitaš, otkrije ti se smisao-naveo sam da neki hlade na sobnU, a ne na sobnOJ temperaturi. Dakle ja ga hladim dok ne izgubi boju (u mraku u šupi), a netko dok ga ne može držati u ruci. A kako? Držim komad kliještima i zatvorim se u šupu i gledam. I razmišljam. O raznim stvarima, tako da ne pitaš-nije bitno za postupak...