Što je to, pitate se? Pa mogućnost da napravite jako dobar nož, bolje reći oštricu u prirodi. To je proces u kojem niskokarbonski čelik upija ugljik iz okoline i postaje mnogo tvrđi, visokokarbonski čelik. Taj proces više nije...tako reći aktualan, jer danas postoje čelici o kojem su ljudi prije 100tinjak godina mogli sanjati.

Zašto o tome pišem? E pa zamislite da nemate nikakav rezni alat, a ni neko kamenje od kojeg se može napraviti dobar flint, baš kao kod mene. Nemam kremena ni obsidiana, samo vapnenac (jest da može biti oštar ali ne kao ostali)...I onda nađete neki stari komad željeza/čelika kojemu ne poznajete ime (vrstu)... Evo recimo armaturna šipka ili oni veći čavli koje stvarno usred šume možete naći. Inače od toga baš ne rade noževe jer su premekani zbog malog udjela ugljika.

Cementiranje je dovođenje ugljika čeliku. Potrebna je koštana prašina ili ostali živodtinjski dijelovi, recimo smrvljena koža, papci, urin i fino smljeveni ugljen. Sve se to lako nađe ili lako napravi u prirodi. To se pomiješa i dalje se nož/sječivo ugrije iznad temperature nemagnetičnosti (valjda već po boji znate, ako ne, imate ili kompas ili neki magnet sa sobom) i uroni se u tu mješavinu. E sada, postoji i drugi način cementiranja. Ljudi su prije stavili smjesu i čelik u kontejner/spremnik (case= otuda ime) j cijeli taj spremnik zagrijavali i držali na "kritičnoj temperaturi" (neznam stupnjeve iza tog pojma, slično kako i mi radimo katran od breze. Dakle, može se zagrijavati skupa sa zatvorenim spremnikom (da nema prisustvo kisika) ili jednostavno uranjat užareni nož u mješavinu (kao i kod procesa kaljenja) i ponoviti više puta. Proces traje oko 1h - 1/30h za spremnik.

Nakon toga procesa čelik postane puno tvrđi, u rangu do 1,5 mm u unutrašnjost čelika. Ako imate nož debljine 3 mm onda će cijeli postati tvrd ( 1,5 mm s jedne i s druge strane nože= 3mm), a ako je deblji onda će jezgra ostati mekana a ostatak tvrd (možda ime dolazi i zbog toga...nož, ili ono što već karbonizirate, postane tvrdi plašt oko mekane jezgre). Priroda je lijepa i dobra i uvijek ima riješenja za sve, pa tako i ovdje...Ako ste uspjeli cementirati niskokarbonski čelik, on poprimi boje ulja na vodi, petrolne boje. Te boje se stvore zbog nečistoća koje čelik popije iz kosti, kože, papaka itd...

Morate znati da se ovaj proces radi nakon što se oblik stvorio...npr lupamo neki stari čavao kamenom dok se ne stanji...tek onda se ide cementirati. Nakon cementiranja potrebno je čelik uroniti u vodu, da se ugljik zatoči, dok je još užaren, baš kao kod kaljenja. Neki kažu da će se boje pojaviti samo ako se čelik cementira u spremniku, neki kažu da je svejedno., neki kažu da se boje stvore samo ako se nož cementira u mješavini sa jako puno kože, kosti itd..., a drugi kažu de će nož, cementiran u ugljenoj prašini, samo posiviti.

Ako pogledamo povijest, ovaj se proces koristio kod izrade pušaka, recimo trapdoor puške. Cementirali bu se dijelovi koji su pod stalnim mehaničkom trenjem da se spriječi trošenje...To bi obično bili pomični dijelovi. Danas se cementira samo zbog izgleda. Cementirani čelici znaju doseći od 55-62 HRC-a. Prije cementiranja su oko 25.

No ako nađete federplatu u prirodi, znate da je ona napravljena od visokokarbonskog čelika kojeg ne moramo cementirati, već možemo odmah kovati i stvoriti si dobar nož, uz sve procese otkaljivanja, kaljenja i popuštanja. Cementiraju se samo niskokarbonski čelici. Ja doma imam cijelu hrpu željeznog flaha za raditi ogradu, pa ću probat ovu metodu čim si sredim prećicu (inače moj prvi nož je od toga flaha i dobro me sluižio godinu dana, brzo se otupi i brzo se naoštri). Probajte pa javite!

Evo vam slika.









]

Evo, radim nožek kojeg ću cementirati.

Ma dobro, federplate je bila samo primjer modernog izvrsnog i lako prepoznatljivog čelika
Evo baš sam neki dan gledao usporedbu brončanog, željeznog, čeličnog i modernog čeličnog mača...Bronca daleko najlošija, željezo još ajde, da se naoštriti i donekle to sačuvati...a sve ovo ostalo služiti svrsi bolje ne može. Tako je čelik i otkriven, korištenjem vatre na ugljen. Jedna "teorija", koja se teško može dokazati, jest da su mobilni kovači, koji su pratili vojsku i u toku pravili vrhove strijela, popravljali oružje i štiteve itd, koristili ugljen iz razloga da jer se ne dimi kao vatra na drvo, iz razloga da ih pronađu. Slične priče za bezdimnu vatru se pojavljuju kod Vietkongovskih gerila, koji su kuhali i pekli isključivo na ugljen jer ne proizvodi dim.

Još treba dovršiti oblikovanje tanga, šipkice sam nabavio, drvo imam i kožu imam, dakle ako si dam truda, unutar par dana je gotovo pa onda cementiranje. Moda odlučim snimati

Uskoro update

Evo....post s jednog drugog foruma

...Nož sam nazvao "Posebni", jer to i je (ustvari trebao bi biti, ali zasada neuspjeh)- vidim da svi kuju i rade noževe od zaliha, ali nitko da se koristi starom tehnikom pretvorbe šrotnog komada željeza ili čelika u bolji čelik. Proces se zove cementiranje (case hardening po engleskom). Iako sumnjam da ne znate o čemu se radi, dajte mi priliku da pametujem: To je proces u kojem se niskougljičnom čeliku dodaje ugljik (proces carbonizing po engleskom) umakanjem u medij pun ugljika dok je kritične temperature, nemagnetičan. Trebalo bi se, u pravilu, zagrijavati čelik u zatvorenoj posudi za taljenje, ispunjenom tim medijem, i održavati pod visokom temperaturom neko vrijeme. Pošto nemam niti jedno, ni vrijeme, ni posudu za taljenje, radio sam sljedeće: Zagrijao do nemagnetičnosti i uronio u medij, dok se ne ohladi, slično kao kod kaljenja.
Taj je medij ustvari fina ugljena prašina, komadići kože, i koštana prašina. Ponovio sam taj proces 5 puta i zadnji put ostavio preko noći da se potpuno ohladi u mediju. Omjere nisam našao pa sam stavio pretežno ugljenu prašinu i manje ostalog.

Prije i poslije cementiranja sam odnio nož na faks, i u susret su mi izašli profesori (Hvala vam!) prilikom testiranja. Kao što sam rekao nije uspjelo, barem za sada. Tri su moguća razloga- Nisam postigao dovoljnu temperaturu, nisam napravio dobar medij i čelik nije pogodan za to. E sada, ponudili su mi profesori da odnesem testirati sastav mog medija i usporedim sa pravim, što i hoću.

Ako imate kakve prijedloge ili savjete, ili znate u čemu sam pogriješio- navali narode!

Pa eto:
Testiranje u Hrb skali


Close up


Mjerenje


Rupice


Moj medij za cementiranje


Peć je izvrsna, trebam začepiti višak rupa i naći bolju pumpu, ova mi je preslaba. Beton za sada ne šiklja glere


Nož uronjen u medij, vidi se dimljenje


Spreman za novo grijanje


Ponovno mjerenje, isti rezultati


Točkice mjerenja...Problem mi je bio da se ne može mjeriti tvrdoća same oštrice jer nož mora biti stabilan i nikuda mrdati...to mi dalo neku ludu nadu da sam vrh uspio zacementirati ali rezultati ne lažu- turpijom smo prošli par puta, i grize kao da nisam ništa ni radio




Ali neka, ne odustajem!...

Kasnije sam shvatio da ga nisam uronio u vodu...ali ni to ne bi pomoglo. Treba ga par sati grijati u anaerobnoj posudi u onoj mješavini...i na visokoj temperaturi. Dolazi mi na pamet da bi se to moglo napraviti tako da ispod vatre iskopam rupu, napunim tom mješavinom i onda naložim veliku vatru.

Probati cu ponovo sa manjim komadićima istog metala da si ne uništim ovaj nož. To mi je naravno preporučio profesor s faksa...jer sam ja prebrzoplet pa bi odmah na nož hahah

Živjeli

Strider, ti se zaista trudiš. Mislim da je najveća greška upravo ta što nisi dugo grijao u zatvorenom sustavu-ali to je teorija iz knjiga, nisam to nikada radio. Ja sam od šrot željeza-tj. betonskog rebrastog čelika bio iskovao jedan nož pokušavajući mu dodati ugljik na drugi način( lupanjem na ugljenoj prašini , a i močenjem nakovnja), i rezultat je bio prilično dobar-samo ne znam je li to bilo zbog mojig intervencija ili je taj komad slučajno imao dobar udio ugljika u sebi...

A čuj, volim sve probati, pa i teške stvari...Neuspjeh je jedna od opcija

Super, probam i to od armaturnih šipki, imam ih u blizini...

Ovih sam dana bio u šumi, malo na snijegu, ali nisam htio ponovo upropastiti stvar, tlo mokro do bola, a drva premalo. Nit sam imao puhalo. Čekati ću ja da zasuši tu kod mene.

Evo šta bih ja predložio: da staviš nož koji si napravio u čeličnu cev npr 5/4", koju sa jedne strane zatvoriš (najbolje zavariti pločicu), međuprostor ispuniš istucanim ugljem, tako da što manje vazduha bude u cevi. Bilo bi dobro ako možeš da nabiješ dobro. Nakon toga zatvoriš cev i sa druge strane. Nemoj da bude baš hermetički zatvorena, da se ne bi stvorio pritisak unutar cevi. Ubaciš cev u kovačku vatru i držiš dovoljno dugo na temperaturi iznad nemagnetičnosti. Poenta je da kiseonik ne može da uđe u cev. Ono malo kiseonika što se u njoj zateklo, potrošiće se sagorevanjem malog dela ugljenika, a kad O2 nestane, ugljenik neće moći više da gori, pa će ga biti dovoljno za difuziju u čelik. Što duže traje taj proces, to će biti veća koncentracija ugljenika u čeliku.
Zapravo, ne bi bilo loše da trn ostane netretiran, kao što je to kod npr. turpije.

Kako se samo toga nisam sjetio jao!! Hvala, jedno od svih tih opcija probam. Ili sve, ali odgovor ce onda potrajati

I ovo vredi pogledati:

http://forums.dfoggknives.com/index.php?showtopic=11327&st=0

mada to već spada u domen bushcraft metalurgije - kako se pretapanjem od gvožđa može napraviti visokougljenični čelik i iskovati kvalitetan nož od toga. Mini verzija visoke peći. Mislim da se to zove Aristotelova peć (Aristotle furnace).

Stvarno vrijedi, odgađam izradu peći već godinama, ali vidim da ću na proljeće morati ići kopati glinu iz potoka. Ma nije m to najveći problem, nego sam previše lijen raditi mijeh (želim sve bez struje)...
Hvala na linku.

chikaperadetlic nisam uopce vidio ovaj drugi reply, hvala. Probat ću ovih dana ovo sa cijevi.
Mario ima jedan recept- glinu pomijesas sa pijeskom i pepelom (2 šake pepela na 19 litara tj 5 galona). To zam uzeo s onog videa "knifemaking unplugged".

Znam taj recept-a i mora se glina "armirati" na neki način-mi smona likovnoj sekciji dodavali pijesak-dio koji mene muči je što mi je najbliži otvoreni dio čste, masne, plave gline u potoku oko 4 km od kuće, a ne da mi se baš nositi z tako dalekog. Kako sam ja pješak, tek mi je za nagovoriti ženu da mi prebaci iskopano blato autom. To mi je činiti do proljeća...

I mene zanima pravljanje vlastitog čelika ali to u drugoj temi. No, peći za lijevanja bronce i ostalih dostupnih metala u antičko vrijeme su bile također od gline, ali su svakojake armature radili- zelena ili suha trava, sijeno. vlakna biljaka, pepeo itd itd.

Napravio sam si "posudu" od cijevi, još ju trebam napuniti i krenuti s procesom, a rezultate objavim nakon što odnesem na faks. Cijev sam na jednoj strani zatvorio tako da sam samo preklopio- recimo kao što je kraj paste za zube...Brine me samo to što je cijev pretanka, da ju ne bih možda otopio. I da, trebam kupit puno ugljena.