Nadam se da nećeš pregoriti ma teško da ćeš baš i držati temperaturu da ti se rastopi. Ajde, očekujemo rezultate...

Ovako, danas sam negdje od 13,00 krenuo s pripremama, paljenje vatre, punjenje cijevi, izrada "čepa" itd. Čep ili poklopac, kako god, je trebao biti od metalnog lima. No teško ga je fiksirati da se ne ispadne ako stavim cijev da leži na boku u peći. Tako da sam bio primoren raditi bez njega, samo sam stavio zatvoreni dio cijevi prema dolje, u vatru i dao bog sreće da uspije. Pumpanje sam prestao brojiti negdje oko 2000 Cijeli je proces trajao negdje oko 1 i pol, tako da sam oko 15 i 30 bio gotov. Donji dio cijevi je bio nemagnetičan (po bojama nisam mogao raditi jer sam bio na suncu, ipak moram ovo malo topline popiti), a vrh ionako nije bitan, jer je komadić metala skroz na dnu, i dodiruje stijenke cijevi. Sve sam to uronio u vodu. Pa eto slika.

Cijev, i komadić metala uspoređen sa šibicama, 5 mm debljine. Cijev je s donje strane zatvorena, s gornje, nije, ali mislim da nije bilo (ili nije trebalo biti) kisika unutar cijevi).


Zatvoreni dio. Nema rupica. Moram naći neku tanju tako da i drugi kraj bez problema zatvorim nakon što sam napunio sa medijem- jer ovo sam zatvarao sa macolom od 3 kile


Pumpaj pumpaj!


(zarotirani fotić u desno)


Vrijeme prolazi, vidi se po suncu


Unutrašnjost cijevi nakon što sam sve istresao u posudu s vodom. Valjda nije bilo kisika, inače bi sve izgorilo iznutra (imao sam par komadića drva u smjesi).


To je taj komad metala, leži na metalu istog porijekla (štange za varenje ograde). Poprimilo je tamno sivu boju.


Nosim u ponedjeljak na faks. Ako je uspjelo, super, ako nije, sljedeći put hoće.

Uh, baš bih voleo da uspe!

Dok čekamo rezultate-kako si riješio dovod zraka u peć? Mijeh, motor...

Zrak dovodim prastarom (doslovno) gumenom pumpom za luftiće. Trebam ju zamijeniti, i hoću uskoro, jer ne dovodi toliko koliko bi trebalo. A uostalom, gumi nije mjesto uz vatru. I trebao bih začepiti još par rupa (ne zatvoriti, u slučaju da odlučim raditi nešto poveće), odnosno smilsiti kako ih pokriti.


Kad pogledam, bolje da u više navrata ne uspije, jer onda znam (znamo) kako i što ne raditi u prirodi, umjesto slijepo slijeđenja recepta . Iz grešaka se više nauči.

I tako ja danas dao testirati taj komadić. Napredak je, ali treba riješiti par varijabli;
-dovod zraka- jača pumpa ili više ugljena.

-posuda/spremnik- treba eliminirati prisutstvo kisika, što u mom sličaju nije bilo najbolje riješenje jer je ipak posuda bila otvorena i predebela, stoga je temp sto posto bila niža nego što bi trebala biti

-smjesa- do petka će biti napravljena kem. analiza pa da i to vidimo (i još ću ovaj isti komad metala dati na analizu).

-vrijeme- trebao sam duže raditi, no nisam kupio ugljena

No, kako bilo, draže mi je da više puta sve ovo radim.

Na sredini nema promjene.


Na rubovima (koji su dodirivali stijenke cijevi) je nešto tvrđi metal


Drugi kraj


Skoro 40


I još jedna, tek tako...


Ne odustajem

Ako je u pitanju isti materijal kao i onaj od koga je nož, onda je ovo ohrabrujuće! Svaka ti čast, pravi si naučnik. I hvala ti što deliš iskustvo sa nama. Nakon još par eksperimenata ćeš sigurno uspeti, ali je najdragocenije iskustvo koje ćeš steći, jer ćeš znati tačno u kolikoj meri utiče npr temperatura, vreme trajanja ili neki drugi parametar.
Možda bi to sve moglo da se drži i u nekoj "običnoj " vatri neke peći za centralno grejanje ili šporetu. Sad je grejna sezona u toku (doduše, ti si u predelu sa blažom klimom). Možda temperatura i nije presudna. Znam da se difuzija odvija čak i na sobnoj temperaturi, ali je veoma spora. Ako bi se ta cev dobro zatvorila, a onda ubacila u žar nekog ložišta nekoliko dana, verujem da bi dosta ugljenika ušlo u čelik.

Napredak je mali, ali svejedno je napradak. Siguran sam da se može i na nižoj temp to odraditi, samo kroz duže vrijeme, kao što ste rekli. Također mislim da mi je medij dobar- ipak se radi o smrvljenom ugljenu, smrvljenoj kosti i mrvicama kože (brus papir na gruboj strani kože), od čega ugljene prašine ima najviše, a on je pretežito ugljik.
Znači temperatura i posuda su u pitanju. Da sam imao tanju cijev, brže bi se ugrijala i brže odvila difuzija. Ovako je tvdoća porasla za manje od 50%- sredina između 60 Hrc-a i 30Hrc-a (zaokruženi maksimum i minimum) je oko 45 Hrc-a, a meni je max tek 38Hrc-a. Zasad.

Cilj mi je sve ovo napraviti u prirodi, recimo ispod vatre. Vatra gori po par sati, ili preko noći, a temperatura ispod nje još dugo ostane ista. Medij je barem lako napraviti.

Javim se kad analiz bude gotova

Ovo postaje sve napetije. Čekamo nastavak.

Nešto mi posle pade na pamet: možda bi bolje bilo oba materijala kaliti, pa ih onda testirati. Materijal koji si dobio možda sadrži dosta ugljenika, ali s obzirom da je on omekšan (izvršena je sferoidizacija, odnosno transformacija u krupnozrnasti perlit, jer je dugo bio u vatri), logično je očekivati da ne bude mnogo tvrd.

Ovaj post nisam ni vidio, pardon. Da, dogovoro sam se sa asistentom da usporedimo par komada metala, jedan zakaljen, drugi cementiran kako spada, treći popuštan. Ma sve što mi na pamet padne.
Analizu moram odgoditi, sada su mi završni ispiti, a onaj stroj za analizu treba pripremu od par dana. Javim kad napravim.

U međuvremenu se mućim sa nabavkom panja kao podložak za nakovan- stari je komad nekog čempresa kojeg su termiti pojeli iznutra i svaki udarac diže prašinu

Prije koju godinu sam planirao sam probati kompletni postupak al zasad nisam jer još nemam nikakvu peć za grijanje, al sam malo to proučavao kako bi bilo možda najbolje i najproduktivnije.

1.vidim da imaš te neke kosti i kožu, to bi trebali bit valjda neki od katalizatora/aktivatora,
al se još za to malo modernije dodaje i kuhinjska sol, barijev karbonat, kalcijev karbonat, salitra, brašno, natrijev ferocijanid itd.
Ja bih osobno probao sa kalcijevim karbonatom iliti kredom smrvljenom i pomiješanom sa ugljenom prašinom u nekom omjeru.Idealno bi bilo nabavit natrijev ferocijanid jer je to sastojak nekih popularnih komercijalnih mješavina za kućno cementiranje kao što je vani mnogo spominjani "kasenit".

2.za posudu bi možda bilo zgodno uzet običnu okruglu šavnu vodovodnu cijev od jednog cola ili veću, sa narezanim navojima na svakom kraju, tu ju onda sa kapama zatvorit na jednoj strani potpuno, a na drugoj onako ne prejako da drži nekako, da se može u datom trenutku jednostavno otvorit i sadržaj tj. niskougljični čelik ubacit u vodu da se zakali.

3.možda da za dovod zraka nabaviš nekakav stari fen ili tako nešto, koji će posao obavit bolje i spasit te muke, a ne gumenu pumpu za češke luftiće

Ono što je zanimljivo
je da se po netu dosta spominje i jedan drugi process nazvan SUPER QUENCH, u čemu se radi o tome da se običan niskougljični čelik zagrije na nekih 800-900 stupnjeva (više nego za normalno kaljenje) te se to bubne u vodenu mješavinu dosta soli i deterđenta (kao za suđe, on smanjuje napetost vode) koja po svojim karakteristikama ubrzava hlađanje i time mijenja svojstva čelika time da se uspije dobit tvrdoća tog običnog čelika do oko 45 HRCa, i to komplet presjek, ne samo površinski.Ne preporučuje se za čelike više od 0.4% C da se ne bi razletili.
Googlaj da vidiš o tome.

Budući da imaš pristup testeru tvrdoće, bilo bi zgodno kada bi to isprobao, ja sam nešto probavao s time, kada se ubaci u tu mješavinu čuje se "vrištanje" čelika zbog brzog hlađenja, ali neznam kakav je rezultat jer nisam testirao tvrdoću.

Zanimljiva teorija, možda jednom probam. Dobio sam pristup, i pokazano mi je kako upravljati tim strojem, tako da ću češće sada testirati.

Kako sam napokon napravio nakovanj kako spada (još mi fali samo bolja puma, ova mi je stvarno slaba), krenuo sam s kovanjem, i dok je još peć bila topla, zakalio sam komad čelika s istog flaha kao i ovaj kojeg sam cementirao, dakle ista vrsta. Pazio sam da se digne do nemagnetičnosti, gledao bolje itd, i uronio u vodu. Testiranjem tvrdoće ustanovljeno je da je to neki niskougljični čelik jer je mekan kao i da nije kaljen.
S jedne strane to je dobro, jer, ako svladam tehniku cementiranja, imati ću brdo resursa, a loše, jer sam mislio da bi od njih mogao raditi neke noževe. Očito će cementirani nož biti lošiji nego običan visokougljični, termički obrađen.

Nažalost neznam koliko je cementiranje korisno u sječivima i isplativo, uglavnom za amaterske potrebe i radove je to veoma nezahvalan postupak i naporan, kada doći do ugljičnih čelika nije nemoguća misija, no ipak možda ga i nije loše znati ako ikad zatreba za nešto.
Ono što mene interesira više je taj super quench, probaj to isprobat da vidimo jel ima što u tome, makar je i tu rezultat nažalost opet malo iznad prosjeka, ništa spektakularno, al svaki napredak veseli čovjeka...

Pronađem na netu pa probam.