Jučer sam u "Pevcu" kupio sjekiricu noname za cijelih 29 i kusur novaca
i što me strašno čudi je to da radi isto kao i one skupe sjekire
I da ne zaboravim poluautomatska je ( ja je dignem a ona sama pada)
stavo bih sliku, al mi neugodno kaj je malo gay bojica (bez uvrede orjentiranima)

Je, zaista zna biti začuđujuće kako neke stvari od 30HRK rade isto ili bolje nego one od recimo 700, ali tako je (Tramontina mačete npr.). No, stvar je kod tih sjekira da su jedne kovane, a druge ljevane u kalupu i tu je jedan odgovor na razliku u cijeni. A drugi je kontrola i ujednačenost kvalitete i izrade. Ali, onaj tko imalo pazi i zna što kupuje, naći će i za malo novaca dobar alat. Imam i ja jednu takvu, nekih 15 god i još uvijek radi. Ali za potpunu informaciju, kupio sam jednom jednu koja se na prvoj kvrgi savinula kao da je od gume... To je naravno bila moja greška, njihovo je da prodaju, a moje da pazim.

Edit dodatak I iako se zaista mogu naći dobre sjekire po maloj cijeni, moram napomenuti da kinesko smeće treba izbjegavati, jer tu zaista rijetko ima ičega dobrog.

Bilo je zelenih, crbenih, plavih...
Ima li kakve razlike ili su boje tek tolko nabacane na njih?

Pa, osim ako nisu od istog proizvođača koji ima više linija i odvaja ih bojom (poput nekih alata ili noževa) po cijeni i kvaliteti, a vjerujem da nisu, nema veze. Boja štiti ugljični čelik od hrđe.
Boje i premazi koji na "molekularnoj razini ojačavaju čelik i rade na principu nanoćelija" su pizdarija koja dobro zvuči, a služi za ekstra uzimanje novaca naivnima, barem što se teških radnih sječiva tiče. Toliko pojačanu zaštitu bi dao i premaz lakom za nokte. A tek da se ostavi pola milimetra čelika više, ako je već toliko potrebna dodatna snaga...

Pa proizvodjač je različit
dakle boja je tu samo da privuče kupce bar mislim tako

znaš ono " joj kak su lijepe šarene, ajmo kupit jednu"
ili " joj baš bi nam pasala jedna plava u kupaoni, takve su nam pločice..."

Kupio sam i ja sjekire u velikim trgovačkim centrima. Kod mene je največi problem što nisu dobro nasađene , kod jačih udaraca jednostavno kit popusti i drška ispada . Zato uvijek imam dodatnih poslova što mi nije teško jer uvijek imam graba ili bagrema u rezervi . Da se nebi ponovila ista greška kod nasađivanja takve sjekire stavljam duplu "kajlu" što znači da pilicom razrežem vrh drške koji ulazi u glavu sjekire i kad dršku podesim zabijam prvo drvenu a zatim i metalnu "kajlu ". Metalnu kajlu odrežem od željezne cijevi manjeg promjera te ga malo spljoštim i jedan kraj nabrusim....inače sječivo ako se koristi samo za cijepanje drva održava se isto ko i najskuplje sjekire ...imao sam jednu dobru sjekiru a jeftino kupljenu, bila je jako dobro balansirana sa drškom, zarazio sam se bacajuči je u drveni kolutur ali ako neku stvar dobro ne pazite ona nestane ...sin je zabio veču sjekiru u panj i sa ovom manjom htio izbiti ..udarac željeza o željezo stradala je manja ..

Pa gle prijatelju
ja ne patim na marke i te stvari
vjerujem da bu mi cjepala onoliko koliko bu mi potrebno
ak joj pukne drška nabil bum drugu i bok
nabil bum dvije kajle i to je to
a ak ode železo onda bum je hitil u staro železo

Ako je mala dobro nasađena, može proći i bez kajle. Ili s jednom kajlom. Ili onako kako je Vuk napisao, okruglu preko svega-što je najbolja solucija jer ravnomjerno širi drvo naokrug. A može i ravna metalna poprečno na drvenu, također dobra metoda. Ali ako nije tvornički dobro nasađeno, nije baš da me to jako brine , volim da je, ali nije mi to baš neko zahtjevni posao promijeniti dršku-mogu napraviti po svome i volim to raditi. Pa čak i kupovne drške za one koji nemaju gdje sušiti i obrađivati drvo, nisu preskupe- nekih 20HRK, a zahtijevaju minimalno posla.

Dakle, mario, kada se toliko veseliš sjekirama, evo nekoliko osnovnih stvari.
Isti tekst je i na jednom drugom forumu, ali kako je to u potpunosti moj rad bez skanjivanja ga prenosim, osim jednog odlomka u koji su ukomponirane slike jednog dobrog i dragog mi čovjeka, ali ne želim stavljati bez pitanja.

Neki prva kamena sječiva zovu sjekirama, neki noževima. Ma kako god da ih zvali ostaje da su oboje prvi ljudski alati (štapovima za kopanje i kamenjem za razbijanje se služe i ostali primati)

Iako su kamene i prve brončane sjekire imale nešto drugačiji sistem učvršćivanja na dršku, već od brončanog doba poznajemo sjekiru kakva je danas, bez obzira na razlike u izgledu ovisno o tradiciji i kulturi.

Osnovni dijelovi sjekire su drška i glava. Drška se u tradiciji ovih krajeva izrađuje od jasena, graba, bukve. Kako nije autohtono drvo već uvedena vrsta, bagrem se počeo koristiti tek nedavno, a u zadnje vrijeme gotove drške su mahom uvoz od američkog oraha.

Glava sjekire se izrađuje od karbonskog čelika slobodnim kovanjem ili kovanjem u kalupu.

Kinesko lijevano smeće od raznog čeličnog otpada po 20HRK nije od našeg interesa i nećemo se time baviti.

Dijeli na ušice, gdje je otvor za dršku, list (pljoštica) i sječivo (oštrac).

Mala sjekira (350g)



Tipovi sjekira koji su se upotrebljavali na prostorima koje pokriva ovaj forum i koji su od interesa za teme foruma (dakle bez ratnih sjekira) bili su:

-plankača, duga jaka stopa, teška šumska sjekira za obradu trupaca

-srpska sjekira, duga, ali elegantnija stopa

-bosanska sjekira.do danas ostala najviše u upotrebi

-slavonska sjekira

-lička veoma slična slavonskoj

-drežnička

-bradva, sjekira dugog sječiva kratko nasađena, lijevo ili desno, jednostrano brušeno

-bradvilj, alat za tesanje poput bradve, dugo nasađen

Iz ilirske pokrajine Kranjske koja se prostirala do kupe u uporabu je ušla sjekira koja se koristila u Gorskom Kotaru, Istri i Sloveniji, a nazivana je hrvatska i kranjska sjekira , s tim da se naziv kranjska zadržao do danas

S lijeva na desno:

Bat za kalanje, sjekira oblika kakva je bila drežnička, dvostrana sjekira,, kranjska sjekira, bosanska pa slavonska sjekira..

U donjem redu su dvije male kućanske sjekire za razne poslove u domaćinstvu-od pravljenja sitnih drva, sječenja kosti i cijepanja kralješnice na kolinju. Prva je tipična baltica (od turskog balta-sjekira) , drugo je moderna 600g sjekira.



Sjekira ima dvije primarne namjene, a to su cijepanje( kalanje) i sječenje (rušenje drva) i po tome im se razlikuje i sječivo. Kako bat za kalanje vjerujem nitko neće nositi u šumu evo razlike u kutu sječiva između bosanske sjekire, koja se koristila za obradu trupaca, tesanje, zatim izradu željezničkig pragova i kranjske sjekire koja je sjekira za rušenje, dakle sječenje protiv smjera vlakna drveta.



Danas se izrađuju uglavnom u veličinama od 350 do 2500g, a nama su posebno zanimljive manje sjekire, jednoručne-do 600 g. i jedno i dvoručne do 800-1000g koje se uglavnom koriste za kampiranje, izlete i lov. Meni je najdraža 500g sjekira jer je relativno lagana, velike snage, a koristi za cijepanje, sječenje, a drži li se za glavu može biti i precizan alat za rezanje.

Nekada su osnovni alati za šumu bili kosir i sjekira, ta kombinacija u kojoj kosir ponekad zamijenim mačetom, je i meni za podneblje gdje živim odlična.Često sam vidi na američkim forumima da nose tomahavke umjesto svestrane sjekirice, ali ne vidim nikakve prednosti. Evo dvije usporedne snimke moje sjekire i tipičnog tomahavka.





Tomahavk je atraktivan i egzotičan, međutim meni je kao ozbiljan alat potpuno besmislen.

Kod izbora ili izrade drške treba paziti da je drvo zdravo, bez čvorova, oštećenja i da linije teku paralelno s linijom drške. Ravna ili ne, to je stvar osobnog ukusa, iako ja više volim ravnu dršku jer mi omogućava veću raznolikost pri držanju i promjene kuta sječenja. Zadebljani kraj na drški ide s gornje strane u odnosu na sječivo (leđa), a glava se nasađuje odozgor. U većini slučajeva, i kod težih sjekira dio drveta koji je u glavi je raspiljen i usađuje se klin od tvrdog drveta, plastike ili čelika. Taj klin dodatno raširi drvo koje je tjesno u glavi tako da bolje prijanja.
Kod sjekira plankača, srpske, slavonske i sl. način nasada je drugačiji i glava se na sjekiru umeće s donje strane drške – poput motike – na takav način nasade ne idu klinovi



Kod nasade treba paziti da se linija oštrice nastavlja sa zamišljenom linijom kroz sredinu drške.

Sjekire posebne namjene kao bradve nasađuju se ekscentrično-lijevo ili desno.Veoma kvalitetne i gotovo neuništive drške od plastike koristi Fiskars.

Nepravilnim korištenjem, sladištenjem i održavanjem može se desiti da drška sjekire pukne ili samo napukne. Nekada zaista bude problem komad drveta koji je ostao u ušicama izvaditi , pogotovo bez alata. Neki savjetuju da se oštrica zakopa a oko glave pažljivo naloži vatra. Ja bih radije u toj situaciji sječivo omotao mokrom krpom, a drvo spalio žarenjem (raspuhivanjem žara), jer tako imam bolju kontrolu nad temperaturom.

Naime, glava sjekire je izrađena tako da je oštrica zakaljena i tvrda dok su list i ušice mekši. Linija kaljenja se može dobro vidjeti na ovoj mojoj šumskoj sjekiri.



Pregrijavanjem se gubi TO i to više nije alat koji smo imali. Bacanje sjekire u vatru i hlađenje u pepelu što se može naći na nekim mjestima kao savjet, nikako ne bih preporučio kao način mijenjana drške.

Ušice NE koristit kao čekić za zakivanje čavala i sl. jer će se mekani materijal oštetiti deformirati. Zabijanje DRVENIH klinova i kolčića je prihvatljivo.

Osim nekoliko vrsta posebne namjene sjekira se brusi dvostrano mene su učili ručno, turpijom i brusom, nikako ne električnim i motornim alatima. Oblik oštrice držim konveksnim, iako danas na tržištu ima svakojakih čuda pogotovo kod manje ozbiljnih proizvođača.

Glava se nakon upotrebe očisti, nabrusi, može se premazati uljem, a najbolje je držati izvan navlake kada niste na terenu. Drvo se dobro održava lanenim uljem, što osim zaštite dodatno širi drvo tako da čvršće sjedi. Nekada su se prije odlaska u šumu razlohane sjekire znale namakati preko noći u vodi. To nikako nije dobro, drvo će istrunuti (mokro-suho je smrt za drvo), može se namočiti i natopiti u ulje koje će natopiti stanice i drvo će nabubriti i tako uglavnom ostati . Laneno ulje preporučam jer daje još i dodatnu čvrstoću i elastičnost.

Husqvarna, da je tako nazovemo je svestrana i oslična kamp sjekira iako joj nedostaje snage i težine za zahtjevnija cijepanja, ali to se može nadomjestiti klinom ili promjenom drške i stavljanjem duže. Ono što mogu reći za nju je da je odlične tvorničke oštrine, dobre završne obrade, oštricu drži dobro, a malo je tvrđa za brušenje. Može zaista zamjeniti i nož, i alat je prilično široke namjene. U odnosu cijene i kvalitete Husqvqrna je odličan izbor. Je i Jonsered koji je na slici, ali ima užasnu dršku.



Ono što pri radu treba uvijek imati na umu je pažnja. Treba paziti na sebe i na one oko sebe. I mala sjekira može načiniti veliku štetu i ozljedu. Sva masa sjekire je u glavi i to daje veliku snagu i masu koju je teško kontrolirati i zaustaviti pođe li nešto po zlu, pa zato uvijek oprez .Pri otkresivanju grana pripazite na položaj tijela da se sjekira ne otklizne-a hoće ako je čovjek umoran i dekoncentriran, pa umjesto vatre dobijete sjekiru u bedru ili gležnju-ovisi o onom što ste radili. Pri cijepanju cijepajte s mozgom, gledajte kakvu teksturu ima drvo da vam se sjekira ne odbije u čelo kao mojoj punici ili izbije prednje zube kao frendu.

Evo mojih famoznih sjekira o kojim neznam niš. Osim da su vjerojatno tri puta starije od mene, ako ne i više. Ovu sjajniju sam si uzeo doma, nanovo nasadio glavu, nauljio lanenim uljem i danas ću joj voskom pokapat oko. Polirao sam je purolom i reprofilirao oštćenja.. Drška je duga oko metar, možda malo manje. Obla pri dnu, a ravnih leđa odmah ispod glave. Futrola nije dobra, niti materijal niti dizajn, napravim novi čim odlučim stil futrole. Ide mi iznad kauča, lijepo izgleda. Čelik je, lini mi se, jako mekan tako da nije za uporabu. Mislim da je ručno rađena zbog mnogo asimetrije.


Ova manja je od mjedi, oštećene oštrice (da, bio sam malen i sjekira mi je bila sjekira). Obje imaju pistol grip glavu pogodne za snobovsku šetnju. Koliko se sjećam korištene su za pečatiranje stabla spremnih za rušenje. Eto, napravim više slika kad bude gotovo.

Lijepo si ti izglancao veliku, svaka čast.

To je slika stara par godina, takva je bila, ja sam ju još samo malo doradio. Inače je sve te godine provela iza ormara u prilično vlažnoj kući tako da nagađam da je ili kromirana ili napravljena od nekog lošeg i mekanog stainlessa.

Evo, ovih sam dana bio zauzet sa rađenjem futrolu za sjekitu od goveđe kože s Dravanture. Namjerno sam ostavio dlaku. Bio sam lijen eksperimentirati sa ostalim dizajnima pa sam prekopirao ovu staru futrolu. Neke sam stvari zamijenio- ovaj preklopni poklopac sam izostavio u nadi za malo manje kože, ali nastao je problem. Uz ovaj sistem zakopčavanja glave u futrolu, oštica mi i dalje ispada, stoga sam stavio par dodatnih šavova. Inače lijepo sjeda unutra. Futrola, iako ukras sam po sebi, je okrašena s lavandinim cvijetom i bijelim kamenčićem s plaže. Kanio sam staviti zub morskog psa ali nemam tanak borer da ga probušim. Pa eto slika.

Skidanje glave






Malo neuredno ali jako jako drži, pokapano poslije s voskom


Nemam dovoljno savitljivu pilu da prati liniju glave.


Dugačka drška










Prednji šavovi. Boja kudelje i krzna se slaže- razlog moga odabira (osim crude look-a).


Glava ispolirana, ali se vidi petrolna boja, zbog tankog filma lanenog ulja.


Bušenje zadnjih šavova




Ajde, napokon gotovo. Problem mi je bio naći riseve...pa sam odabrao puce neke brončane boje, od plastike je.






Čvrsti šavovi


E´ finito


Kod zadnjih šavova se koža malo rastegla stoga ima pregiba, ali ne smeta mi.


I usporedba. Ovu mjedenu ne diram zbog Old & New look efekta. Obje idu na X u zid.

Lijepo Strider i dobro iskorištena krava. Iako, malo sam razočaran, od tebe sam očekivao da ćeš uloviti morskog pasa i oguliti ga za futrolu,a ti niti zub probušiti...