Dobar alat je dobar alat i ono što nekome dobro služi je dobro, bez obzira na marku ili cijenu.
I ne bih tu imao puno što raspravljati, da me pomalo nisu počele mučiti hrpe besmislica koje se mogu naći po forumima, nevezano domaćim ili stranim.
Pa ne valja ovo, te ne valja ono- čisto da se čovjek zapita smije li od srama uopće krenuti u šumu nema li uz sebe Bark River, u najmanju ruku.
Sjetim se uvijek jedne rasprave o Nieto noževima. Ne volim ih, iako sam imao nekoliko dobrih, ali rasprava je krenula u smjeru da ne valjaju ništa i samo što nije napisano da je nedopustivo imati tako nešto.
Vuk, kakav već je, naivno se upustio u raspravu i nikako mu nije bilo jasno kako nož koji koristi godinama za razne poslove najednom ne valja. A tako nešto sam i ja jednom doživio od "znalaca", nož koji me je služio 20 god. (eno ga još uvijek je živ) je odjednom smeće.
Tako da se više ne zamaram raspravama o čelicima, proizvođačima i debljinama i dužinama, jer zaista nema smisla, samo ću ovdje pokazati što ja koristim najviše. A ja ih zaista koristi, ne vise doma na zidu niti služe kao ukras kada se ide na kampiranje. Pa ako nekom pomogne dobro.

Nož koji uglavnom koristim unazad nekoliko godina je Ontario SP17 i zamijenio je onaj gore spomenuti iz jednostavnog razloga zato što je kraći (15cm oštrice).
Dalje je na slici Ontario 12" mačeta (da Antune, imam još jednu), po mojem mišljenju najbolji univerzalni kamp nož. Sjekira je Jonsered kovana u Hultaforsu, još jedna od zabluda "mall ninja"* je ta da sve što nema potpis i natpis ne valja. Isti majstor je kovao i ovu i onu koja se prodaje pod imenom Hultafors, samo je moja četiri puta jeftinija.



*Tipovi koji kupuju skupu opremu jer izgleda cool, a k***ca ne znaju ni o čemu, osim što imaju strašan gard i nabiflani su informacijama s neta.

Pa kada smo već kod toga što je jeftino, evo stare njemačke sjekire (cca. 22 god.) i gle čuda još radi, a danas bi bila oko nekih 70-90HRK. Osim nje, tu je i SP17, a mačeta je 16" Tramontina skraćena na 13". Nekako mi se čini da nju najviše koristim zadnjih 15-god, a dao sam 30HRK.



I druga Tramontina 16", neskraćena-kada nešto tako malo košta, a nepoderivo je, šteta ne imati više komada...

Inače, tramontina je prilično lakša od Ontaria i ima potpuno drugačiji tip sječiva, zato mi je više radna, a Ontario kamp nož. Šteta što više ne nalazim za kupiti Tramontina.

A ovo dolje je dragulj koji mi je dao moj prijatelj Antun, 12" Tramontina koju je našao u nekoj šupi. Drška je kao i kod svih smeće, pa je zamijenjena, a bivši vlasnik ju je zlorabio (brusio fleksericom) i pustio da zahrđa, pa je bilo prilično posla. Patina je nakon čišćenja i uređivanja postignuta limunskom kiselinom. Lagan, brz i nadasve koristan alat.

Često sam koristio kosire, i privatni i profesionalno, a i danas ih ponekad uzmem sa sobom.
Jedan stari modificiran



i jedan noviji malo više modificiran.



A teško da bih njih i spominjao, iako su mi dragi da nisam ponukan nekim nebulozama koje se znaju naći na raznim mjestima.

Npr. da alati za hladne krajeve trebaju biti od nehrđajućeg čelika. Drek. Alate treba paziti, a takvu bedastoću će napisati samo onaj koji se alatom nije služio. Ni po kakvom vremenu.
Dalje postoji zabluda da trn ne valja (to je tip drške koji ulazi u oblog i podsjeća na trn)
Takvu besmislicu također su skloni napisati oni kojima je alat samo pojam iz rječnika.



Dakle ovo gore je vrh trna na kosiru. Kosir je težak i jak ručni alat koji služi za sječenje i krčenje šiblja i žbunja i okresivanje grana. Radio sam dugo na takvim poslovima i nikada nisam vidio da je kosir puknuo, savinuo se ili ne znam što uz pravilnu upotrebu. A trnovi su uobičajeni nasad i za nordijske noževe i za leuku i finski vesuri, pa i za indonezijske goloke, a često i za kukrije.
Nije da ja posebno volim trn, draži mi je "full tang", puna drška, na koju ide obloga, ali jedan od razloga zašto mačete, koje su lagana sječiva, mogu i moraju imati punu dršku, a teži alati trn, je smanjenje vibracija koje se prenose na ruku. I nije tu razlog ušteda materijala, niti estetika, nego samo iskustvo desetina generacija ljudi koji su od rada živjeli.

Uživajte u svojem alatu i ne dajte se zbuniti modom i marketingom...

Drago mi je čuti da si uspio dotjerati onaj mali dragulj.
Meni je nekako draža ontario mačeta koju sam dobio od tebe i to baš zbog njezine težine.
Dosta sam radio s njom, rezao sam granje za potpalu, cijepao (raskolio) grane debljine podlaktice ...
I mogu reči je vrlo dobro odradila taj posao.
Vjerujem da bi mogla i više no ne volim baš opterečivati svoje alate.
Isto tako ( več sam negdje napisao na ovom forumu) imam jednu no name sjekiru koju sam jeftino platio.
Vjerovali ili ne al ona razvaljuje cjepanice isto ko i one skupe
E još nešto Mario, ovaj nož sa slike je dobar do bola
i jako je lijepo što imaš još jednu ontario ma četu, a dal imaš još koji kukri?

Uskoro.

baš dobro

Moj veliki razlog zašto nisam skupljao teoretsko znanje o noževima i alatima je upravo vlastito iskustvo sa stvarima koje sam kroz život koristio ...jedan nož ..jedna mačeta ..jedan kosir...jedino sam koristio više sjekire. Sad ih imam hrpu..zašto ? ..jer od najranijih dana u kuči se koriste drva kao ogrijev. Od rušenja u šumi, kalanja cjepanica do pravljenja najtanijih trijeski za potpalu ( nekad sam kao klinac znao napraviti nekoliko korpi triješča sa lučnicom ..malom laganom sjekiricom )

U potpunosti se slažem da alat treba prije svega naučiti koristiti i održavati ,...pratim ljude oko sebe, pogotovo u kampovima , jako se dobro može primjetiti ko koliko drži do svoga alata i ko zna što se sa alatom može napraviti..

Jedan mali osvrt na Mariov kosir ...ja imam isto takav , ni sam neznam od kad ..ali sam ga ostavio u originalnom obliku i mogu napisati da u nekoliko navrata sam koristio baš te dijelove koji su na Mariovim odstranjeni ..

Zato pitam koji je razlog mjenjanju prvobitnog oblika ?

Razloga su dva, oba banalna i smiješna. Niti su dodali kosiru nešto što nije imao, samo su mu oduzeli, jer, radio sam Vuče s kosirom prilično dugo u niti trenutka nisam pomislio da ću izmisliti nešto što bi ga poboljšalo.
1. razlog -nakon nekoliko razderanih, shvatiš da je lakše napraviti korice za modificirani
2. razlog -htio sam probati kako će se ponašati ako maknem kljun. Za namjenu kojoj služi stoljećima (pa i tisućljećima) u ovim krajevima kosir je bolji. Kod nas ne rastu stabla banana i debele mesnate lisnjače kao u Indoneziji, pa nam ne treba sječivo tipa goloka. za tanje raslinje je pretežak i prespor (za to je dovoljna mačeta), a za deblje i tvrđe više nije ( po trnjinama nema dužinu koju daje snagu zamahu poput mačete, a niti kljuna koji bi uhvatio... Fali mu kljun i težina u njemu ) Ustvari nije to nikakav novoizmišljeni oblik sječiva pogledaj parang i golok), jebat ga, čovjek želi probati.

A zašto imam više mačeta je pitanje koje nema veze s bushcraftom, nego s nečim drugim, jednom ćemo se valjda stići, pa ćemo uz vatru pričati...

najvernije secivo



nikada me nije izneverio

Ja imam puno foldera, ali im ne vjerujem. Nisam tip za Spyderco-e i ostale kul foldere. Jedino mi se sviđa Mikov lovački folder, al mi je dar pokojnog oca pa ga ne diram. Što se ostalog tiče imam dva tri dobra fiksna, Moru i Kankaanpa-u. Od većih tu su foxov khurki koji me još nije razočarao, bez obzira na galame oko čelika (meni apsolutno svejedno) i jedna ručno rađeni (valjda moj pradjed) koji je...hm...clip point ali ne bowie, ima yatagansku dršku i konveksan je. Pa vi mislite. Inače njega samo odlučio koristiti u eksperimentu- održavanje samo tradicionalnim sredstvima- oštrenja i to, patinu od bilja ne skidam dok se ne uvjerim da ona ne zaustavlja daljnu hrđu (govorim o pravoj patini, ne nametnutoj). U namjeri mi je napraviti si jedan puukko (da, radim si tu i tamo noževe, ostalo dajem prijateljima) i neki chopper/mačetu. Sjekiru dobru nemam, samo pevec 25 kn bez drške, jednu za kalanje koja je teška kao i ja. Inače sjekiru jako cijenim, ali je se bojim, nisam baš od prakse s njom.

Se sjećaš Mario one sjekire koju sam poslikao netom nakon dolaska na forum preživljavanja? Ona za pečatiranje stabala spremnih za rušenje? E nju sam danas donio doma, stajat će mi na zidu, popravio sam fazetu, ponovo nasadio glavu i nauljio. Trebam korice smislit, ove tu su preosjetljive, već je konac ošo u k.

Evo tog nožeka. Sada je sav crn od smole i lovorovog soka i ostalih bilja. Problem mi je da pri vrhu nema neku teinu, sve je u dršci, tako da, ako pokušam nešto sjeć moram ga uloviti skorz za donji rog drške. I da, zaboravih na ovaj kosir, ali nije on za mene, malo mi je pretežak.

Evo ostatak onoga što mi je ruci najmilije.